Seminarski rad: INTERNET

UVOD

Internet  je velika računarska mreža i sistem za jednostavnu i efektivnu komunikaciju sa tekstom,slikom i zvukom.Internet se u večini koristi za pronalalazak bitnih i korisnih stvari.Internet kao globalna svjetska mreža nema cenzuru i nema prepreka.Imamo četiri vrste računarskih mreža a to su: LAN ( Local Area Network), MAN (Metropoliten Area Network), WAN (Wide Area Network) i WLAN (World Local Area Network).Dostupan je na svakom djeliću planete Zemlje, uz odgovarajuću opremu.Da bi pristupili internetu moramo imati jedan od sistema za komunikaciju kao što su ADSL, ISDN, kablovski i sl. o čemu ćemo govoriti kasnije.

E-mail ili elektronska pošta je mogućnost slanja poruka putem interneta i jedna je od najčešćih vrsta komunikacije na internetu.Putem E-maila možemo slati text, slike, zvuk i sl.Poruka se može poslati jednom ili više primalaca odjednom.E-mail ne možemo slati bez e-mail adrese.Preko e-maila možemo primiti i neki virus ili nešto slično.E-mail treba koristiti zato što je jeftiniji od običnog pisma, jeftiniji je od telefonskog poziva, brži je od običnog pisma, primaocu ostaje kopija E-mail-a za kasniju upotrebu i sl.

Pretraživač tj. web browser je program koji korisniku omogućuje pregledanje, učitavanje web stranica i multimedijalnih sadržaja.Web pretraživaći nam pružaju mogučnost da pregledamo i listamo popise sadržaja mnogih drugih web sajtova, da pronađemo njihove tačne adrese, al ii da direktno pristupmo javnim sadržajima na proizvoljno udaljenim računarima.Nek od najpoznatih web pretraživača su Mozilla Firefox,Google Chrome, Opera,  i dr. Svaki pretraživač nudi svoje pogodnosti za rad. Nekada se najviše koristio Internet Explorer ali su hakeri našli dosta grešaka na tom pretraživaču pa se dosta virusa prikupljalo.Danas se najviše koristi Mozilla Firefox.

Web stranica je spoj teksta, slike , animacije i zvuka smještenih u jednu cjelinu.Internet danas broji na milijarde web stranica i svakim danom ih je sve više i više.Sve te web stranice međusobno su povezane hyper-linkovima koji ostvaruju vezu između raznih web stranica.Svaka web stranica počinje sa WWW (World Wide Web) a završava sa nastavkom kao što su ( .com, .org, .ba, .info. itd).Svaka zemlja na planeti ima svoju domenu, a domena za Bosnu i Hercegovinu je “.ba”.Za svaku web stranicu potrebno je izraditi izgled te web stranice koji najčešće radimo pomoću HTML-a.Svaka web-stranica treba imati naslovnicu, navigaciju, pretragu, o nama, kontakt, footer,copyright.Danas je veoma lahko nabaviti svoju stranicu.Mjesečno se plaća približno 10 € , samo je potrebno imati majstora za web dizajn.Najposjećenija internet stranica danas  je Google.

1.UOPŠTE O INTERNETU

1.1. Uopšte o internetu.Šta je internet.Kako se koristi.Šta sve možemo naći na Internetu-navesti pojedinačno.

    Internet je globalna mreža međusobno povezanih sveučilišnih, poslovnih, vojnih i znanstvenih računalnih mreža. Internet nije jedna računalna mreža već se sastoji od mnoštvo lokalnih, regionalnih i globalnih mreža računala međusobno povezanih raznim sredstvima - od običnih telefonskih linija do optičkih kabela, radijskih i satelitskih veza. Nisu sve računalne mreže na svijetu dijelovi Interneta. Mnoge su mreže od malih poduzeća pa do mreža koje se protežu preko cijelih kontinenata koje su izvan Interneta. Neke će se prikljućiti ubrzo, a neke neće nikada.

    Internet je sačinjen od međusobno povezanih mreža. Računala koja povezuju mreže zovu se ruteri (router). Ta računala igraju ulogu poštanskih ureda. Fizički mediji pojedine mreže (Ethernet kabel, telefonske linije, optički kabel) predstavljaju sredstvo za prijenos poruka, i može se smatrati mrežnim ekvivalentom dostavnih automobila i poštanskih vagona. Poštanski službenici odgovaraju mrežnom softveru – nemogu uzravno dostaviti poruku primaocu, ali znaju kojem poštanskom uredu (ruteru) treba proslijediti poruku (mrežni paket) da bi bila bliže odredištu. Da bi analogija s poštanskom službom bila potpuno zaokružena, nedostaje nam još samo skup pravila kojih se služba pridržava u obavljanju svoje djelatnosti. Pravila koja reguliraju rad računalnih mreža zovu se protokoli. Da bi poštanska služba redovno funkcionirala, treba regulirati mnogo stvari: od boje poštanskih vozila do načina rukovanja vrijednosnim paketima. Isto tako i protokoli moraju regulirati mnogobrojne pojedinosti u radu računalnih mreža. Prema tome na koji aspekt mrežnog rada i prometa odnose, protokoli se dijele u čak sedam kategorija, sedam slojeva usluge. Podjela na sedam slojeva protokola naziva se Open Systems Interconnect (OSI) Reference Model.

    Mrežni ekvivalent gornjega ključnog pravila zove se Internet Protocol ili kraće IP. Dakle Internet Protocol brine se za adresiranje, i za to da ruteri znaju što učiniti s paketom koji prime.Računalo koje govori IP jest, u biti, sve što nam treba da biste bili dio Interneta.

    Kao što nam je poznati,a i sami primječujemo, bez internet je danas prosto nemoguće živjeti..U čovjekovoj prirodi je da uvijek ide kraćim putem i uvijek što jednostavnije uspostavlja vezu sa ostaliim i sa samim sobom .Zbog toga se tehnološki napredak popeo na najviši nivo.Internet je postao dio nas.Društvene stranice,chat-ovi,posao,akcije,igre,muzika,sve su to neki od akcenata internet bez kojih bi danas malo ljudi bilo ono što jeste i bez kojih bi čovjek nazadovao u svojoj profesiji.

    Međutim kako prednosti, internet ima i svoje mane.Mnogi kažu da loše utiče na svijest.Na ponašanje i karakter ličnosti.Jednostavno smo odvojeni od stvarnosti i stvaramo iluzije kada smo na internetu.Dok je u realnosti poptupno drugačija slika.

    Danas mladi najviše koriste društvene mreže kao što su facebook, twitter, google +, i slično.Te stranice oduzimaju mnogo vremena a malo daju korisnih informacija.Naravno imaju i svojih pozitivnih osobina ali malo u odnosu na negativne.Najposječenija internet stranica je google,  na kojoj možemo naći sve što poželimo .

1.2. Šta je sve potrebno za korištenje interneta. Način priključivanja na internet.

    Za povezivanje se koriste telefonske mreže, ISDN, ADSL, optički i ini kabeli, satelitske veze i drugi načini. Svako računalo spojeno na internet ima svoju IP adresu, ali se kod korištenja usluga, npr. u internetskom pregledniku, uglavnom koriste imena koja se u adrese prevode pomoću sustava poslužitelja za DNS. Popularni su internetski preglednici Internet Explorer, Mozilla Firefox, Google Chrome, Opera i Safari.

    Posredstvom dobavljača Internet usluga svaki korisnik računara može da se poveže sa Internetom privremeno (komutiranom telefonskom vezom) ili stalno (nekomutiranom iznajmljenom ili sopstvenom linijom). Osnovni načini povezivanja sa Internetom su sljedeći:

·         Dial-up pristup Internetu - Najrasprostranjeniji način povezivanja na Internet, a predstavlja privremeno povezivanje ličnog računara na Internet putem modema i telefonske linije.

·         Stalan pristup Internetu - Ako je potrebno da više ljudi koristi Internet u toku cijelog radnog vremena ili duže, onda se iznajmljuje linija za stalni pristup Internetu. Iznajmljena linija omogućava stalnu, 24-satnu vezu sa Internetom. Da bi ostvarili stalnu vezu sa Internetom, potrebno je iznajmiti dodatnu liniju u pošti, registrovati se kod dobavljača Internet usluga i instalirati dodatnu hardversku opremu.

·         Povezivanje sa Internetom semipermanentnom (polutrajnom) vezom - Ovaj način predstavlja izuzetno pouzdano direktno povezivanje sa dobavljačem Internet usluga. Veza se uspostavlja na naš zahtev ili zahtev dobavljača (u slučaju da neki korisnik želi da pristupi našoj Internet prezentaciji). Poslije izvjesnog perioda neaktivnosti, veza se automatski prekida. Semipermanentna veza ne omogućava stalnu vezu sa Internetom, ali prilikom zahtjeva za povezivanje skretnica (ruter) automatski uspostavlja vezu sa serverom tako da imamo utisak da smo neprekidno povezani sa Internetom. Za ostvarivanje ovog načina povezivanje potrebna nam je iznajmljena ISDN linija, ISDN priključak, adapter i ruter. Dobavljaču mjesečno plaćamo utrošeno vrijeme na Internetu, a pošti fiksnu naknadu za priključak. Preko semipermanentne veze se ne može obavljati telefonski razgovor.

·         ISDN (Integrated Services Digital Network) - Digitalna mreža sa integrisanim uslugama omogućava da na postojećoj telefonskoj liniji istovremeno primamo glasovne i digitalne podatke, a sve mnogo brže nego kad radimo sa analognim modemima. Jedna ISDN linija je otprilike duplo skuplja od telefonske linije, ali obezbjeđuje istovremeni prijenos govora, podataka i video informacija, mogućnosti kao što je poziv na čekanje, preusmjeravanje i prenošenje poziva i pristup Internetu brzinom od 128 Kb/s. Sve te

prednosti moguće je ostvariti ne uvodeći dodatne telefonske linije. ISDN priključak dijeli klasičnu telefonsku liniju u tri digitalna kanala, od kojih se dva koriste za prijenos podataka, a treći za uspostavljanje poziva, prekidanje poziva, prenos kontrolnih signala itd. Svaki od dva kanala za prijenos podataka može se koristiti zasebno, za prijenos međusobno nezavisnih podataka.

·         Satelitska veza  - Način povezivanja na Internet koji jednim dijelom koristi specijalizovanu satelitsku mrežu, a drugim zemaljsku. Satelit se koristi da bi ubrzao prijenos podataka sa Interneta prema korisniku, jer je to smijer prijenosa koji preovlađuje. Sadržaji Weba satelitski se šalju brzinom od 400 kb/s, što je 7 puta brže od modema brzine 56 kb/s, a skoro 3 puta brže od ISDN veze 128 kb/s. Za korištenje ove usluge potrebno je, uz običan telefonski modem, nabaviti i satelitski modem, satelitsku antenu i sav neophodan softver koji je potreban kao dodatak računaru sa telefonskim modemom. Korisnik ove usluge se povezuje na Internet običnim telefonskim modemom. Zahtjev za prijenosom određenih podataka sa Interneta na svoj računar korisnik proslijeđuje svom dobavljaču, a dobavljač zahtev proslijeđuje dalje mrežnom operativnom centru. Mrežni operativni centar šalje tražene podatke na satelit, sa kojih sadržaji stižu na korisnikovu satelitsku antenu i satelitski modem brzinom 400 kb/s. Za ovakav način korištenja Interneta na našim prostorima koristi se satelit Astra, čija su četiri transpordera rezervisana za protok podataka. Postoji i mogućnost da se sadržaji sa Interneta automatski primaju preko satelita i bez telefonskog povezivanja. Usluge ove vrste zovu se Turbo WebCast i Turbo NewsCast.

·         Kablovski Internet - Ovo je najnoviji način povezivanja na Internet koji na našim prostorima tek treba da zaživi u cjelosti. Prednosti kabla u odnosu na ostale načine prijenosa informacija su velike: kroz kabal se mogu poslati velike količine podataka bez opasnosti od lošeg prijema, interferencije, a nove tehnologije omogućavaju i dvosmjemi prijenos. Svi korisnici koji već imaju uveden kablovski distributivni sistem (kablovsku televiziju) imaju mogućnost i uvođenja kablovskog Interneta. Za korištenje kablovskog Intemeta potrebno je PTT-u platiti troškove priključivanja, nabaviti kablovski modem i plaćati redovnu mjesečnu pretplatu. Kablovski modem se najčešće iznajmljuje od operatera kablovskog distributivnog sistema, a cijena iznajmljivanja kablovskog modema uključena je u redovnu mjesečnu pretplatu.

·         Bežični Internet - Također spada u najsavremenije načine povezivanja sa Internetom. Bežično povezivanje sa Internetom radi po mrežnom standardu IEEE 802.11b i za prijenos podataka koristi radio frekvenciju od 2,4 MHz koja je po svjetskim standardima slobodna za javni saobraćaj. Za korištenje bežičnog Intemeta na udaljenostima do 300 metara potrebna je sobna antena i odgovarajuća kartica za računar. Na većim udaljenostima, računarskom sistemu je potrebno dodati spoljašnje antene sa pojačalom i spostvenim napajanjem, a kod većih sistema koriste se ruteri sa različitim mrežnim priključcima. Prednosti ovog načina rada su velike: oprema za bežično povezivanje ne zahteva održavanje, nema mjesečne pretplate za iznajmljivanje linija, usluge se obračunavaju prema pristupnoj brzini ili po prosječnom mjesečnom protoku, pa se bežično povezivanje sa Internetom nameće kao relativno jeftino rješenje. Nedostatak bežičnog Interneta je slaba pouzdanost i stabilnost veze, što je izazvano veoma visokim stepenom šuma na javnim frekvencijama i lošim vremenskim uslovima. Također, još uvjek je mali broj dobavljača koji nude ovu uslugu.

1.3. Historijat interneta od nastanka pa sve do danas, sa značajnim godinama u razvoju.

    Osnove računarskih mreža postavljene su u prvoj polovini 60-ih godina u okviru nezavisnih znanstvenih istraživanja o računarima i komunikacijskim mrežama u dva američka i jednom britanskom istraživačkom centru.Nasta je kao rezultat eksperimenta na području računarskih mreža. Istraživanja su jednim dijelom bila vezana i za vojne potrebe. Prvi su kontakti preko interneta bili uglavnom s obrazovnim ustanovama i odvijali su se upotrebom elektroničke pošte (e-mail) , odnosno sustava prenošena poruka između računara putem računarske mreže.Danas je Internet prisutan u svim područjima djelovanja, od svakogdnevnog poslovanja pa do korištenja u svrhu zabave i relaksacije.

·         1961. – L.Kleinrock razvio je prospajanje paketa, tj. način rada računarske mreže u kojem se poruke dijele na pakete,a svaki paket traži svoj put do cilja.

·         1965. – U SAD-u je uspjelo prvo povezivanje dvaju računara.

·         1969. – Proradila je u SAD-u ARPANET mreža u kojoj su bila uključena četiri super računara. Ideja je bila izgraditi računarsku mrežu za vojne potrebe koja ne bi prestala raditi u slučaju djelemičnog otkazivanja ili prestanka rada neke od njenih komponenti, npr. u slučaju rata ili u situaciji nakon nuklearnog rata.

·         70-ih godina razvijeni su važni Internet servisi kao što su E-mail, korištenje udaljenih računara , prijenos podataka i sustav elektroničkih novosti.

·         1983. – Uspostavljena je Europska akademska i istraživačka mreža.

·         1984. – U SAD-u je stvorena temeljna mreža (backbone) s brzinom prijenosa od 56 Kbps.

·         1988. – Na internet je bilo spojeno samo 8 zemalja i to : Amerika, Kanada, Danska, Finska , Francuska, Island, Norverška i Švedska.

·         1994. -  Pojavljuju se prve elektroniče (virtualne) prodavaonice te prva virtualna banka i radiostanica

·         1994. i 1995. – Razvijeni su i prvi pretraživački servisi za Internet (altavista) te katalozi (Yahoo).

·         1995. – Nastaje jezik Java za dinamičko programiranje za WWW te jezik VRML za modeliranje virtualne stvarnosti.

·         Do 1996. – Brzina prijenosa kroz temeljnu mrežu porasla je desetak hiljada puta (danas i preko 1000 Mbps).

·         u 2000. – Zabilježeno je 315 milijuna Internet surfera, na Internet je spojeno 214 zemalja, te ima oko 104 milijuna hostin računara.

·         2012.  – oko 2 milijarde računara je spojeno na internet.

Broj računara (neprestano priključenih) na internetu vrtoglavo je rastao:

·         1984. – premašio je 1000 računara

·         1987. – 10 000 računara

·         1989. – 100 000 računara

·         1992. – 1 000 000 računara

·         1996. – 10 000 000  računara

·         1998. – ima više od 30 000 000 računara

·         2000. – ima više od 100 000 000 računara

·         2012. -  oko 2 milijarde .

    Danas se Internet najviše koristi u Sjevernoj Americi , zatim u Europi, Aziji, Australiji , Južnoj Americi i najmanje u Africi.

1.4. Kako je rastao broj hostova (priključaka) na internet od postanka pa sve do danas.

    Razvoj klasičnih hostova započinje već u kasnim 1960-im godinama, a njihova potpuna prevlast u kompjutoriziranoj informacijskoj djelatnosti traje do pojave baze podataka na CD-mediju, do 1986.Broj hostova do 1980. porastao je na 59, a već, npr., 1990. na 645.Razmjerno velika brojka i dalje je rasla, ali je zapravo na svjetskom informacijskome tržištu vladalo desetak velikih hostova: Dialog, SDC, BRS, ESA-IRS, DATA-STAR, STN-International, LEXIS-NEXIS, QUESTEL, FT-Profile, DIMDI, CompuServe, VU/Text, WESTLAW i sl.Neki od tih hostova i dalje rade i razvijaju se, dok su neki promjenili nazive, neki su se integrirali, a neki su nestali s informacijske scene.

     Tačan broj hostova odnosno web-servera za ovu analizu nije bitan. Bitno je da su se hostovi mogli donekle tačno prebrojiti, a oni najznačajniji su bili i ostali opće poznati u informacijskoj djelatnosti.Kad govorimo o web-serverima, imamo posla s tako velikim (a još uvijek rastućim) brojevima, da ih informacijski stručnjaci ne mogu ni pobrojati, a kamoli ih potakno upoznati, a o krajnjim korisnicima i da ne govorimo.

     Uspostaviti host nije bilo jednostavno ni jeftino, često je za to bila potrebna čak i državna finansijska potpora.Uspostavu Web-servera danas mogu sebi priuštiti  kompanije srednje veličine, pa čak i male.

     U vrijeme klasičnih hostova postojala je specijalizacija, odnosno prilično oštra podjela posla. Postojali su:

1.    Proizvođači koji su se bavili izgradnjom i ažuiranjem baza podataka (BP)

2.    Hostovi koj su uzimali baze podataka od proizvođača i stavljali ih na svoje mainframe kompjutere za online pretraživanje, te obično razvijali i odgovarajuće softvere za pretraživanje, obavljali marketing, edukaciju korisnika i sl.

3.    Informacijski stručnjaci, s dobrim poznavanjem hostova, komandnih jezika za pretraživanje baza podataka te poznavanjem tematike i strukture baza podataka koje su pretraživali.

     U navedenom trojstvu nedostaju i krajnji korisnici informacija. Oni nisu imali tehničke pretpostavke, niti potrebno informacijsko znanje za samostalno pretraživanje informacija. Pretraživanja su za njih obavljali informacijski stručnjaci.

2.SVE O E-MAILU

2.1. Šta je E-mail i vrste poruka koje se prenose tim putem

     E-mail ili  elektronska pošta je mogućnost slanja poruka putem Interneta i jedna od najčešćih vrsta komunikacije danas na Internetu. Nažalost, nepoželjni fenomeni kao što su spam i računarski virusi, doveli su do toga da je korištenje ove praktične i jeftine vrste komuniciranja otežano.

     Za prijenos elektronskih poruka koristi se SMTP protokol. Za prijenos poruka od mail servera do računara korisnika koriste se dvije vrste protokola IMAP i POP.U današnjem svijetu komunikacija e-mail je postao glavno sredstvo razmjene informacija putem Interneta. Smatra se da ga u svijetu koristi više od pola milijarde ljudi. Život bez e-mail komunikacije postao je nezamsliv. Njime je omogućena brza i efikasna komunikacija između ljudi na velikoj udaljenosti. Te je postao i sveprisutan način razmjene informacija među poslovnim ljudima koji pridonosi njihovoj poslovnoj uspješnosti.

     Trebati znati da je E-mail sistem dizajniran tako da omogućava slanje i prijem tekstualno baziranih poruka i slanje raznih dokumenata u obliku dodatka, priveska - engleski attachment. Razni softverski paketi za manipulaciju sa E-mail porukama vam daju i neke mogućnosti kvalitetnijeg pisanja E-mail-a,recimo sa izborom slova, njihove boje i veličine.Trebate voditi strogo računa da vi neznate koji softver koristi vaš sagovornik sa druge strane i da može doći do problema da se korektno pročita vaša poruka. Zbog toga je preporučljivo da se uvek koriste jednostavna ASCII slova, ili kako se često naziva takav vid pisanja Plain Text.

     E-mail omogućuje razmjenu informacija u ekranskom obliku koje se prenose putem računarske mreže. Koristi se u privatnom i poslovnom komuniciranju, te se primjenjuje na lokalnoj i globalnoj razini. E-mail je oblik asinkrone komunikacije to jest omogućuje komunikaciju u bilo koje vrijeme, za razliku od npr. telefona ili videokonferencije gdje sudionici moraju biti prisutni istovremeno.

     Elektronskom poštom (E-mailom) možemo poslati bilo koji dokument, bilo kojeg formata. Možemo slati slike, muziku, dokumente i sl.

     Desetak milona poruka svakog dana lete preko žica – pet milona pojavljuje se samo iz American Online-a. Posle nedavnog anketiranja korisnika interneta, dobijeni su rezultati da je slanje e-mail poruka glavna stvar koju oni rade dok su na internetu. Ne uliva strah i predstavlja koncept koji se ne razume: šalje se pismo. Jedina razlika sastoji se u tome, da se ne nosi na poštu - što je mnogo brže. E-mail koncepti su svuda isti, nezavisno od tipa programa koji koristite – i onda kada su dugmad na koju se klikce razlicita.

 2.2. Struktura e-mail poruke. Svi obavezni i ne obavezni dijelovi

    

     Svaka poruka je precizno oblikovana (tj. definiran je format kako treba izgledati svaka e-mail poruka). Poruke se sastoje od zaglavlja i tijela (header i body).

Praktično svaka poruka ima slijedeća zaglavlja:

·         From: e-mail adresa pošiljatelja

·         To: e-mail adresa primatelja

·         Subject: kratak naslov poruke (predmet poruke)

Sljedeća zaglavlja su moguća:

·         Date: vrijeme slanja poruke (lokalno, na računalu s koga se šalje)

·         Cc: carbon copy, tj. kome se poruka proslijeđuje na uvid (kopija poruke)

·         Bcc: blind carbon copy, poruka se proslijeđuje na uvid, ali tako da to ni primatelj(i) poruke ni njene kopije ne znaju

·         Received: informacija koju generira e-mail poslužitelj, služi za praćenje

·         Content-Type: kako poruka treba biti prikazana, najčešće je to MIME tip

·         Reply-To: e-mail adresa na koju treba odgovoriti (ako se razlikuje od one u To: zaglavlju)

·         References: identifikacijski broj poruke, i poruke čiji je ova poruka odgovor, itd...

·         In-Reply-To: identifikacijski broj poruke čiji je ova poruka odgovor

·         X-Face: mala ikona

    Poslane poruke se čuvaju u elektroničkom poštanskom sandučiću primatelja, koji se nalazi na poslužitelju elektroničke pošte sve dok se primatelj ne poveže na mrežu i dok ne preuzme poruke na svoje računalo. Nakon čitanja, poruka se može pohraniti u obliku tekstualne datoteke, ispisati, obrisati ili proslijediti na druge adrese e-pošte. Gotovo svi poslužitelji internetskih usluga u svojoj ponudi imaju i servis E-pošte.

     Primaocu se možete obratiti formalno (npr. Poštovani gospodine) ili neformalno (npr. Zdravo Asmire), nakon pozdrava slijedi ime i prezime pošiljaoca poruke, mnoge kompanije prate email poruke koje šalju i primaju njihovi zaposleni. Primaoci retko čitaju svaku reč poruke, kada je prvi put pogledaju.

    Moguće je primeniti brojne tehnike kako bi poruka bila preglednija i lakša za letimično čitanje. Dugačke rečenice su dobre za iznošenje ideje, nabrajanje ili pregled informacija. Rečenice srednje dužine su dobre za povezivanje ideja. Kratke rečenice naglašavaju važne informacije i obično ih podebljavamo.

2.3. Objasniti strukturu e-mail adrese i navesti pet primjera e-mail adresa

    E-mail na Internetu je ono što Vam je fizička (kućna) adresa u realnom svijetu, ne možete primati elektronska pisma (email-ove) ako nemate adresu na koju neko može da ih pošalje.

     Postoje dva tipa elektronskih adresa, besplatne i one koje dobijate od vašeg Internet provajdera. Na hotmailu, svi korisnici imaju elektronske adrese oblika: mirso-b@hotmail.com.
Za dobijanje besplatne e-mail adrese samo je potrebno doći na stranice servisa i ispuniti obrazaca sa ličnim podacima (koji ne moraju biti istiniti?!), izabrati korisničko ime i lozinku i tako dobiti besplatnu e-mail adresu. Za korištenje takve e-mail adrese nije potrebno imati nikakav dodatni softver. Neki servisi su besplatni samo određeno vrijeme, nakon čega se morate pretplatiti ili odustati od korišćenja. Na drugoj strani postoje servisi koji nude besplatni e-mail bez vremenskog ograničenja. Ovi servisi korisnika opterećuju reklamama koje se vrte na vrhu browser-a i koje ga "mole" da klikne na njega kako bi postao potencijalni kupac. Osim toga, na kraju svake poruke, servis dodaje par redova samoreklame. Dakle, korisnik dobija besplatan e-mail ali mora trpiti propagandne poruke. Ova vrsta servisa je daleko popularnija i brojnija od prethodnih.

Neki besplatni e-mail servisi i njihove Internet adrese:

·         Gmail

·         Hotmail

·         Yahoo Mail

     Prednost razmjene e-maila preko ovih servisa u odnosu na razmjenu sa e-mail clientima ogleda se u tome što korisniku nije potreban nikakav dodatni softver, odnosno sve se radi kroz Web pretraživač. To dolazi do izražaja u situaciji kada korisniku nije dostupno njegov računar, a mora koristiti e-mail. Pet primjera izgleda e-mail adrese:

·         mirsad.budnjo@hotmail.com

·         m.budnjo@gmail.com

·         informaticka.sekcija@yahoo.com

·         Postmaster@mail.bih.net.ba

·         bhmze@bih.net.ba

NAPOMENA: Svaka e-mail adresa mora imati znak @ !

2.4. Interfejsi i komande u sistemu e-maila

     Interfejs je metod interakcije sa računarom kroz manipulaciju grafičkim elementima i dodacima uz pomoć tekstovnih poruka o obavještenja. Grafički interfejsi koji se ne temelje na PUI-u se najčešće susreću u računarskim igrama kao i u naprednim interfejsima temeljenim navirtualnoj stvarnosti. Danas se istražuje novi interfejs nazvan Zooming User Interface ili ZUI koji kombinira 3-dimenzionalno kretanje sa 2Dslikom. Neki grafički interfejsi su napravljeni isključivo za jednu namjenu, to je bio primjer sa Atari ST računarom u 1986. godini kada je predstavljen grafički interfejs sa ekranom osjetljivim na dodir.

     Danas se grafički interfejs ne koristi samo u računarima, danas ga iskorištavaju i razne govorne mašine, informacijski kioski kao i monitori u industrijskim postrojenjima koji pokreću operativne sisteme u realnom vremenu (RTOS). Neki najnoviji mobiteli također imaju grafičke interfejse sa ekranima osjetljivim na dodir. Grafički interfejs je predstavljen kao odgovor ­na Command Line Interfaces (CLI) ili interfejs koji je računarom upravljao isključivo preko teksta i komandne linije. CLI je bio manje upotrebljiv nego GUI te je bio mnogo komplikovaniji jer je koristio tekstualne naredbe (kao uDOS operativnom sistemu). Neki današnji operativni sistemi sadrže oba interfejsa, iako se grafički mnogo više koristi što je i logično. CLI operativni sistem, DOS U Linuxu se najviše koristi XFCE,GNOME, i KDE grafičko okruženje. API je skraćenica za engleski izraz application programming interface, što znači interfejs za programiranje (date) aplikacije . To je skup protokola i rutina koji računarski sistem,računarska biblioteka ili aplikacija obezbjeđuje drugim aplikacijama za obavljanje zahtjeva i usluga tim aplikacijama. Npr. skup funkcija operativnog sistema koje programi mogu da koriste za obavljanje poslova kao upravljanje datotekama i prikazivanje informacija na ekranu.­

     Česta upotreba API-ja je unutar SDK-a (engl. Software Development Kit), tako da SDK-ovi uključuju API zajedno sa drugim alatkama poput kompajlera ili linkera. Unutar SDK-a, API se koristi kao građevinski blokovi iz kojih se pravi računarski program. Npr. SDK za Java programski jezik sadrži J2SE API i java c kompajler, dok J2EE SDK, potreban za razvoj npr. WWW aplikacija, je dodatak Java-inom SDK-u, i sadrži dodatni API između ostalog za HTTP protokol potreban za web aplikacije. Interfejsi su vrsta apstraktnih klasa , stim sto mogu imati i argumetne sto apstraktne klase u javi nemogu i jos par sitnih razlika.

2.5. Historijat e-maila od nastanka pa sve do danas

     Oktobra 1971. računarski stručnjak Rej Tomlinson je napisao prvi program za razmjenu poruka između dva računara.

     Tomlinson, diplomac sa bostonskog MIT-a, bio je u to vrijeme zaposlen u BBN-u (engl. Bolt, Beranek, Newman), laboratoriji u Kembridžu, u državi Masačusets. Radeći na Digitalovim PDP-10 računarima, Tomlinson je najprije napravio program koji je omogućavao da korisnici istog računara jedan drugom ostavljaju poruke. Međutim, kako piše u svojoj knjizi „Kratka istorija budućnosti“ teoretičar interneta Džon Nauton, svrbili su ga dlanovi pa je napisao i program koji tekstualne poruke razmjenjuje između dva računara. Transfer poruke je uspio, a Tomlinson se ne sjeća kako je prva poruka glasila, čak veruje da je napisao nešto u smislu „test“. Potpuno nesvjestan da je napravio nešto što će potpuno promeniti svijet koju deceniju kasnije, on ipak nije izdržao a da se ne pohvali svom kolegi Džeriju Burčfilu zamolivši ga da „ne širi dalje“. „Ovo nije ono čime bi trebalo da se bavimo“, rekao mu je.

    U to vrijeme Internet je bio mreža od nekoliko desetina računara, uglavnom u Sjedinjenim Američkim Državama, u okviru projekta američke vojske pod imenom ARPA. Za nadležne nije predstavljalo malo iznenađenje kada su dvije godine kasnije utvrdili da od ukupnog prometa na mreži čak tri četvrtine otpada na elektronsku poštu, na jedan takoreći nusproizvod.

     Danas je elektronska pošta vodeći servis na internetu, i smatra se da je u svijetu koristi više od pola milijarde ljudi, dok su procjeene da će je 2011. koristiti 1,9 milijarde. Većina poruka je trivijalna i najveću gužvu prave reklame svake vrste kao i poruke inicirane (i inficirane) različitim virusima.

    Pored programa za razmjeenu e-pošte, Rej Tomlinson je odgovoran za masovnu upotrebu znaka @ (et, poznatiji kao „ludo a“ ili „majmunsko a“). Smišljajući kako da razvrsta primaoce poruka odlučio je da njihova imena i imena računara na kojima se nalaze njihovi nalozi razdvoji nekim znakom interpunkcije. Kako je na svojoj tastaturi imao samo 12 takvih znakova na raspolaganju, odlučio se za onaj koji se nikada ne koristi u pisanju poruka. Njegov princip adresiranja koristi se i dan-danas.

     Razvoj e-pošte zaokružen je 1975. godine kada je programer po imenu Džon Vital napisao program “Msg“ (od engleskog “message“ tj. poruka). Njegov istorijski doprinos sastoji se u genijalnoj ideji da u program uvrsti opciju odgovaranja na poruku, takozvano „Re“ (engl. reply) koje je on tada nazvao „answer“ (odgovor). Dvije godine kasnije Ted Majer i Ostin Henderson izbacili su protokol za prenošenje poruka u kojem su definisali koje informacije (osim vašeg teksta), e-pošta treba da nosi i od tada nije bilo značajnijih promjeena u strukturi.

3.PRETRAŽIVAČI - BROWSERI

3.1. Uopšte o pretraživačima. Čemu služe, kako se koriste, način pretraživanja.

INTERNET PRETRAŽIVAČI

     Internetski preglednik (Web preglednik, web browser, Internet browser) je program koji korisniku omogućuje pregled web stranica i multimedijalnih sadržaja vezanih uz njih.

Najpopularniji preglednici danas su:                   

·         Firefox - besplatan preglednik otvorenog koda

·         Mozilla - imenom Mozilla danas nazivamo spoj Firefoxa i Thunderbirda

·         Opera - besplatan preglednik zatvorenog koda tvrtke Opera

·         Internet Explorer - besplatan preglednik zatvorenog koda tvrtke Microsoft

·         Safari - besplatan preglednik tvrtke Apple

·         Google Chrome - besplatan preglednik tvrtke Google

Svi navedeni su grafički programi (tj. osim teksta mogu prikazivati i vizualne sadržaje). Osim grafičkih postoje i tekstualni preglednici koji mogu prikazivati samo tekst (npr. "links" i "lynx") i specijalizirani govorni preglednici kakve mogu koristiti slijepe osobe.

PRETRAŽIVAČI

     Internetski pretraživač (tražilica) je specijalizirano Web mjesto čija je glavna funkcija pomoć u pronalaženju informacija pohranjenih na drugim Web mjestima. Internetski pretraživač je pretraživač namijenjen pretraživanju informacija na World Wide Web-u. Informacije mogu biti Web stranice, slike i ostale vrste datoteka. Neki pretraživači, također, pretražuju podatke dostupne u tematskim grupama, bazama podataka ili u otvorenim imenicima. Za razliku od Web imenika koje održavaju uređivači teksta (ljudi), internetski pretraživači djeluju po algoritmu ili su kombinacija algoritma i ljudskog upisa.

     Najpoznatiji internetski pretraživač u zapadnom svijetu je Google, ali su njegovi rezultati slabiji izvan Amerike i zapadne Europe, pa je izvan tih zapadnih područja za ine zemlje (uključivo i Balkan) ipak učinkovitija Altavista. U tim najjačim tražilicama postoji mogućnost usmjerenog i specijalnog pretraživanja, gdje je dovoljno upisati neku rečenicu ili više ključnih riječi, odnosno natuknicu, pa se nakon razmjerno kratkog vremena (ovisno o brzini veze) dobiju brojne poveznice na traženi pojam.

     Internetski pretraživači skupljaju različite informacije o internetskim stranicama, uključuju ih u svoju bazu te nude svakom korisniku, koji traži određeni pojam, uslugu, proizvod ili bilo što drugo. Internetski pretraživač ima tri dijela: 1. program za prikupljanje podataka s Web stranica koje posjećuje (eng. crawler, spider), 2. indeks koji sadrži pojmove koje je program za prikupljanje prikupio tijekom svojih posjeta Web stranicama (eng. index), 3. pretraživač (postojećeg indeksa) (eng. search engine).

3.2. Opisati najveće pretraživače i način njihovog rada

·         MOZILLA FIREFOX

     Mozilla Firefox je besplatni internetski preglednik otvorenog kôda kojeg izdaje Mozilla Corporation. Sredinom 2011. godine Firefox je bio drugi najpopularniji preglednik na svijetu s udjelom od oko 25%. Kao stroj za prikaz web-stranica Firefox koristi softver Gecko koji implementira većinu trenutačnih web-standarda. Na Firefoxovim službenim stranicama nude se instalacijski paketi za operacijske sustave Linux, Mac OS X i Microsoft Windows, a Firefox je također uključen u distribucije mnogih Unixu sličnih operacijskih sustava. Od siječnja 2010. postoji i posebno izdanje Firefoxa za mobilne operacijske sustave kao što su Android, iOS i Maemo.

·         INTERNET EXPLORER

     Internet Explorer (skraćeno IE ili MSIE) internetski je preglednik koji je razvila tvrtka Microsoft, te sastavni dio Microsoft Windows operativnih sustava (zbog čega je Microsoft tužen). Od 1999. godine, najrašireniji je internetski preglednik. Iako je izdan 1995. godine kao dio OEM izdanja Windows 95 operativnog sustava, Internet Explorer nije bio uključen u prvim komercijalnim verzijama tog operativnog sustava. Zadnja velika nadogradnja Internet Explorera 6.0, dogodila se sa izdavanjem Windows XP Service Packa 2 te Windows 2003 Service Pack 1.

·         GOOGLE CHROME

    Google Chrome je web preglednik otvorenog kôda kojeg razvija američka tvrtka Google. Stabilna inačica je dostupna za Microsoft Windows, Mac OS X i Linux operacijske sustave. Preglednik koristi Appleov WebKit layout engine za prikazivanje web stranica. Beta inačica aplikacije je izdana 2. rujna 2008. godine, a konačna stabilna verzija je uslijedila 11. prosinca 2008. Naziv dolazi od imena okvira grafičkog korisničkog sučelja (tzv. chrome) prisutnog kod web preglednika.

·         SAFARI

     Safari je ime web preglednika kojeg je razvila američka tvrtka Apple Computer i dostupan je za operacijski sustav OS X. Prva inačica ovog preglednika izašla je 2003., i trenutno je jedini web preglednik koji dolazi u paketu s OS X-om. Logo preglednika Safari je kompas. Paralelno sa predstavljanjem iPhone-a Apple je razvio i mobilnu inačicu ovog internet preglednika pod nazivom Mobile Safari koji se posebno prilagođen pregledu na manjim ekranima i korištenju na slabijim uređajima poput mobilnih telefona odnosno mp3 playera.

·         OPERA

     Opera je višeplatformski web-preglednik i Internetsko okruženje koje obavlja standardne zadatke povezane s Internetom, uključujući pregledavanje web stranica, slanje i primanje poruka e-pošte, upravljanje kontaktima, mrežno brbljanje i Widgete. Zatvorenog je koda i sva prava na Operu su pridržana. Operin perolaki mobilni web preglednik Opera Mini i najnovije verzije aplikacije za stolna računala besplatne su. Jedan je od najbržih, ako ne i najbrži, grafički web preglednik.

·         AVANT

     Avant Browser je jedna od ponajboljih ljuski za Internet Explorer kojemu daje mnoge mogućnosti i proširuje ga poprilično velikim brojem funkcija. Za sve korisnike Internet Explorera nezaobilazan dodatak.Avant podržava razne značajke kao što su anti-freezing, multi-processing, flash filter i fast downloading speed. Nema straha od virusa.

·         DEEPNET EXPLORER

     Deepnet Explorer je vrlo koristan web preglednik koji sadrži klijenta za djeljenja datoteka (P2P) te čitača novosti iz web polja.Ovaj preglednik ima bezbroj mogućnosti, uključujući funkcionalnost, sigurnost i upotrebljivost koje čine Deepnet među 10 najbržih web preglednika.

·        PHASEOUT

     Phaseout je veoma efikasan, funkcionalan i stabilan internet preglednik. Posebno je dizajniran za istrazivanje necega iz svemira. Preporučuje se za igre zbog svoje briljiantnog grafičkog prikaza zbog čega je njegova brzina pomalo spora za pregledavanje.

·         FLOCK

     To je web preglednik koji je dizajniran da ispuni potrebe ljudi koji vole zdrav život. Flock je razvijen u viziju pružanja bogatog iskustva prikupljanja informacija, komunikaciju, dijenjenje i interakciju. Flock je kompatibilan sa svim operativnim sustavima i solidno je brz.

·         MAXTHON

     Maxthon je preglednik koji pruža naćin prilagodbe. Lahko se može promjeniti izbornik, ikone, alatne trake, i sl.On vam pruža da surfate na način koji želite. Nema potrebe da biste tražili pomoć sa izbornika. Sve se temelji na spremnosti korisnika i o tome kako radi na njemu.

3.3. Internet Explorer 9

     Internet Explorer (skraćeno IE ili MSIE) je Internet Explorer je grafički web browser koji je nastao 1995. godine u korporaciji Microsoft. Uvjek je bio u paketu sa Windowsoperativnim sistemom, i to mu je u velikoj mjeri osiguralo ubjedljivo prvo mjesto na tržištu web browsera, sve do 1999. godine.Prvobitno se pojavio u paketu sa Windows 95 OS-om, a nakon toga su izašle i verzije zaMac OS i Unix, ali te verzije nisu dugo opstale. Tačnije, za Win95 se pojavio u add-on paketu“

     “.Od 1999. godine počinje lagani pad, dolaskom novih i boljih web-browsera, od kojih je najveća konkurencija Mozilla-in Firefox, ali i Opera, Google Chrome itd. Oduvjek se provlači pitanje sigurnosti korisnika u ovom browseru.

·         INTERNET EXPLORER 9

     Najnovija verzija web pretraživača Internet Explorer 9 dostupna je za besplatno preuzimanje širom svijeta i to na 40 jezika.Online istraživanje kompanije Microsoft sprovedeno u 21 zemlji u Europi, Africi i Bliskom Istoku, na uzorku od 11.551 ispitanika, pokazalo je da čak 92% korisnika nije zadovoljno funkcionisanjem pretraživanja sajtova.Osnovne zamjerke odnose se na brzinu pretraživača, bezbjednost i privatnost koju pružaju.Internet Explorer 9 omogućava kontrolu dodataka koji usporavaju pretraživač, upozorava korisnike ukoliko preuzimaju potencijalno štetan sadržaj istovremeno štiteći korisnika i računar sistemom pametnog filtriranja koji otkriva i blokira Internet stranice preko kojih se distribuiraštetan softver kroz socijalni inženjering.

     Firma NSS Labs je IE9 pozicionirala kao trenutno najsigurniji pretraživač na tržištu,navodi se u saopštenju kompanije Microsoft.IE9 je veoma brz jer za razliku od ostalih pretraživača koristi maksimalno centralni procesor i grafičke kartice.To je jedini pretraživač na tržištu koji nudi potpuno hardversko ubrzanje za HTML5. Ima redizajniran interface što ga čini jednostavnijim od većinekonkurentskih pretraživača.Osim toga, ima poboljšani download manager odnosno bolje upravljanje datotekamakoje skidate s Interneta.Internet Explorer 9 će pri otvaranju novog taba prikazati i najčešće posjećivane stranice.Izbačen je takozvani search bar kojem se sada pristupa direktnim upisivanjem traženog pojma u mjesto za web adresu.Sa 40 miliona preuzimanja tokom probne faze IE9 je postao najpopularnija beta verzijanekog internet pretraživača u historiji. IE9 prilagođen je u potpunosti Windows 7 operativnom sistemu, tako da maksimalno koristi sve njegove potencijale.

     Internet Explorer 9 predstavlja do sada najveću Microsoftovu reorganizaciju čitača veba.Smanjivanjem prostora za menije, IE je dobio minimalistički izgled, što će korisnicima donijeti više prostora za pregledavanje web stranica. Poput Googleovog čitača Chrome, IE9 će imati samo jednu paletu s poljem za unošenje adrese i poljem za unošenje zahtjeva za pretraživanje, dok će kartice sa web stranicama i dalje biti raspoređene u jednom nizu u okviru zajedničke palete.IE9 će biti tjesno povezan sa Windowsom, što će omogućiti korisnicima da “pribodu” prečice do omiljenih web lokacija na Windowsovu paletu poslova i naprave listu hiperveza u okviru tih lokacija. Novine su i aplikacija za upravljanje preuzimanjem datoteka, kao i podrška za hardversko ubrzavanje HTML5 videa.Od pojavljivanja probne verzije, u septembru 2010. godine, Microsft je u IE9 dodao nekoliko novih mogućnosti na osnovu mišljenja i ocjena koje je dobio od korisnika, uključujući opcije za filtriranje ActiveX kontrola i povećanje bezbjednosti korisnika.U finalnoj verziji pretraživača Internet Explorer 9 akcenat smo stavili na brzinu, sigurnost i privatnost

     E9 je veoma brz, jer maksimalno koristi centralni procesor i grafičke kartice. To je jedini pretraživač na tržištu koji nudi potpuno hardversko ubrzanje za HTML5. To praktično znači da svi sadržaji koje preuzimate, video sadržaji u visokoj rezoluciji, igrice, muzika, znači neki sadržaj koji zahtjeva veliku brzinu, Internet Explorer to izvršava u zaista najkraćem roku.

4.WEB STRANICE (WorldWideWeb)

4.1. Šta su web stranice, gdje se koriste i način na koji se koriste.

     Web stranica je spoj teksta, slike, animacije i zvuka na jednom mjestu smještana na nekom od velikog broja računala povezanih u najveću mrežu na svijetu - Internet. Internet danas broji na milijarde web stranica i svakim danom ih je više i više. Sve te web stranice cijeloga svijeta (eng. World Wide Web - WWW) medusobno su povezane hyper-linkovima (eng. link - veza) koji ostvaruju vezu izmedu različitih web stranica.

     Web stranice obiluju slikama, tablicama, izbornicima, efektno ukršenim i animiranim tekstom pa čak i muzikom u podlozi. Naravno za sve te "sitnice" potrebno je mnogo truda i vještine.

     Kada se kaže Internet, mnogi danas zapravo pomisle na World Wide Web (WWW),lijep, hipermedijalni i za upotrebu veoma ugodan servis. Web znači mreža, a WWW znači mreža dokumenata koji međusobno ukazuju jedni na druge i omogućavaju brzo i lahko šetanje ili, kako se to popularno kaže surfanje, ili krstarenje po internetu. Sve što treba uraditi je kliknuti mišem na podvučenom dijelu teksta, ili na dio slike koji je od interesa i automatski se prelazi na drugi sadržaj ko zna gdje u globalnoj mreži svih mreža.

    WWW je jedan od najnovijih servisa na Internetu, a u posljednje vrijeme je ubjedljivo najpopularniji. Nastao je 1989.godine u CERN-u, Centru sa visokoenergetsku fiziku u Švicarskoj. WWW je grafički hipertekstualni način korištenja Interneta koji koristi HTTP protokol za prenošenje podataka od servera do korisnikovog računala. Omogućuje istovremeno kombinirano prikazivanje teksta, slike, zvuka i video dokumenata.

     Prednost Weba je njegova univerzalnost i nezavisnost od platforme. Mada je većina dokumenata sa slikama, zvukom, videom i sličnim multimedijalnim sadržajima, WWWu se može pristupiti i sa običnih tekstualnih terminala (npr. program Lynx), mada se u tom slučaju neće vidjeti slike i multimedijalni sadržaji, ali text i veze prema drugim dokumentima su dostupni, što je često dovoljno da se dođe do traženih informacija.

     Kako je već rečeno, radi se o hipertekst sistemu, što znači da se iz dokumenta mogu referencirati drugi dokumenti. To izgleda ovako: u tekstu je neka grupa riječi podvučena, što znači da je to link na neki drugi dokument. Klikom miša na ovako definisan link automatski se prelazi na drugi, referencirani dokument.Prateći te linkove, krećemo se po mreži od servera do servera, a pri tome se ne primjećuje nikakva razlika među tim računarima koji su veoma različiti. Ovo kretanje naziva se Net Surfing. WWW ima elemente multimedije, jer se iz njega mogu prikazivati tekstovi, slike, zvuk, video zapisi itd. Može se prikazati bilo koji tip dokumenta za koji se ima program koji će sadržaj pomenutog dokumenta prikazati na našem računar.

    Kao i ostali Internet servisi, WWW je organizovan po klijent-server principu. To znači da se podaci nalaze na serverima na mreži, gdje se izvršava poseban serverski program koji na zahtjev, preko mreže, šalje dokumente klijentskom programu, koji se izvršava na računaru klijenta. Protokol kojim WWW klijent i server komuniciraju naziva se HTTP ( Hyper Text Transfer Protocol), a serverski program se obično zove HTTP deamon.Da bi se pristupilo Web serveru mora biti instaliran TCP/IP protokol i odgovarajući program za pristup, npr. Mozilla Firefox.

    Adrese poput http://www.sarajevo-x.com/ nazivajuse URL-ovi (Uniform Resource Locator), i standard su na Internetu.

    Dokumenti koji koriste WWW su standardne tekstualne datoteke, s dodatkom sekvenci za formatiranje teksta. Ovo formatiranje je logičko, tj. definiše naslov, naglašenost, spisak i slično, a svako na svom računaru bira vrstu i veličinu slova. Ekstenzija datoteka je HTML, od Hyper Text Markup Language. Ovaj jezik se zasniva na SMGL standardu (Standard Generalized Markup Language), ali je za potrebe Weba prilagođen i pojednostavljen.

    Pisanje dokumenta za Web nije komplikovano. Može se koristiti bilo koji editor teksta, mada postoje i specijalizovaniWYSIWYG (What You See Is What You Get – što vidite to ćete i dobiti) programi. Jedino je potrebno savladati osnovne sekvence za formatiranje koje se popularno nazivaju tagovima.

    Za dodatno modifikovanje web stranica, koriste se i posebni dodaci:

·         CSS ili Cascade Style Sheets za izgled i položaj prezentacije,

·         Skriptni jezici (Javascript,Vbscript) za omogućavanje dinamičnosti i interaktivnosti na web prezentacijama,

·         DOM ili Document Object Model, koji označava vezu između skripte i elemenata na stranici.

4.2. Razvoj Web-a od nastanka pa sve do danas, i kako je rastao broj stranica na internetu sa značajnim godinama.

  

     Iako internet kao mreža postoji već skoro četrdeset godina, tek je sa pojavom World Wide Weba on postao ono što je danas.

     Ono što je na internetu na njegovim počecima nedostajalo bila je udobnost sučelja prilikom prikupljanja podataka. Jednostavno nije bilo sučelja koje bi objedinilo pristup do svih usluga na internetu i korisnici su bili prisiljeni ručno upisivati naredbe. Problema ne bi bilo da to nije zahtijevalo upisivanje i po desetak naredbenih redaka kako bi se došlo do podataka.

     Stoga 1989. godine Tim Berners Lee iz CERN-a1  predlaže izradu jedinstvenog hipertekstualnog sustava za distribuciju podataka među ljudima, tj.  tada još uvijek samo među znanstvenicima jer 1989. još uvijek nije bilo velikog broja kućnih i malih korisnika sa pristupom internetu.

     Krajem 1990. godine počeo se razvijati sam projekt world wide weba. Počelo se sa razvojem prvog programa za pristup webu jednostavnog imena Www. Ovaj program radio je sa tekstualnim sučeljem. Krajem 1992. godine već je postojalo 50-ak poslužitelja za Www. Ubrzo je napisan i prvi preglednik (browser) sa grafičkim sučeljem Viola, a napisana je i prva verzija HTML2  jezika, toliko jednostavnija od današnje, ali postojanje hiperlinkova3  za povezivanje dokumenata omogućilo je lako pretraživanje i sasvim dovoljnu dostupnost informacijama.

·         Početkom 1993. godine Marc Andreessen iz NCSA4  napisao je i drugi takav pretraživač nazvan Mosaic. Marc 1994. godine osniva firmu Netscape Comunications i smatra se uz Tima Bernersa najznačajnijim čovjekom za razvoj www-a.

·         Krajem 1994. godine projekt razvoja world wide weba polako preuzima Konzorcij W3, kojeg su zajednički osnovali CERN i MIT5 .

·         1994. evoluira i HTML jezik koji u svojoj verziji 2.0 donosi podršku za neke ključne stvari kao što su formulari i obrasci. Iste godine nastaje i prva verzija Netscape-a koji donosi jednu vrlo važnu novost, a to je prikazivanje JPEG slika (drugi pretraživači su bili ograničeni samo na GIF-ove).

·         1995. godine Netscape dolazi do verzije 1.1 i unosi dodatne novosti, ali izvan važećih standarda, za HTML jezik. Unosi svoje tagove6  kao što su oni za pozadine i tablice. Iako ovo izaziva brojne rasprave o ispravnosti takvog postupka, Netscape-ovi tagovi pomalo ovladavaju mrežom.

·         1995. izlaze i Windowsi 95, tvrtke Microsoft koja je tada poprilično nesvjesna važnosti interneta te uz dodatak plus donosi jako slabu verziju pretraživača pod nazivom Internet Explorer.

·         1996. godine Netscape izbacuje i verziju za verzijom, na što odgovara Microsoft sa IE 2.0, koji nagovještava stvaranje još jednog moćnog pretraživača, jaku konkurenciju popularnom Netscape-u.

     Nakon neuspjelih pokušaja standardizacije HTML 3.0 standarda, W3 diže ruke od HTML-a, ali se nakon izlaska nove verzije IE 3.0, tada već puno boljeg istobrojne verzije Netscape-a, dogovara i ipak vraća praćenju razvoja HTML standarda te izlazi HTML 3.2.

·         1997. godine donosi se četvrta verzija HTML jezika, a na proljeće iste godine obje firme izbacuju svoje pretraživače sa brojem 4.0. I već je očita velika prednost Microsoftovog IE-a.

·         1998. pod nadzorom W3 Konzorcija konačno izlazi HTML 4.0 verzija u tri podverzije:

·         HTML 4.0 Strict – namjenjen  je za upotrebu style sheets-a (CSS);

·         HMTL 4.0 Transitional – ima prezentacijske mogućnosti;

·         HTML 4.0 Framest – za sve ljubitelje okvira (frameova).

4.3.Objasniti dijelove adrese web stranice i navesti pet konkretnih određenih primjera.

      WWW omogućava da se informacije prenose u svim drugim oblicima (vizuelno,audio…) a ne samo u pisanom obliku. WWW stranice su ustvari URL adrese koje pomažu u pronalasku određenog skupa informacija.

   Web se sastoji od tri formata:

·         URL (Uniform Resource Locator) je Web adresa određenog resursa na Internetu. Resurs na koji pokazuje URL adresa može biti HTML dokument (web stranica), slika, ili bilo koja datoteka koja se nalazi na određenom web serveru. URL adresnu sintaksu prvi put je definirao Tim Berners-Lee za primjenu na Webu, a trenutno korišteni standardi su definirani Internetskim standardom RFC 1738.

·         HTTP ( HyperText Transfer Protocol) je glavna i najčešća metoda prijenosa informacija na Webu. Osnovna namjena ovog protokola je omogućavanje obajvljivanja i prezentacije HTML dokumenata,tj web stranica. HTTP je samo jedan od protokola aplikativne razine koji postoje na Internetu. Drugi značajniji internetski protokoli na aplikacijskoj razini su: FTP, HTTPS, IMAP, IRC, NNTP, POP3, itd...

·         HTML (HyperText Markup Language) je programski jezik koji se koristi za kreiranje dokumenata na World Wide Web-u. HTML se koristi za stvaranje hiperteksualnih datoteka. Ovo je veoma jednostavan jezik čije osnove svatko može savladati za par dana, a kasnije je sve stvar prakse. Sve što je potrebno da bi napravili jednu Web stranicu praktično već imamo na računaru.

     Web je stvoren kako bi informacije mogle da se prdstavljaju kompijuterskim putem uz korišćenje standardnog opšteg makrap jezika (SGML).

·         HTML I MOSAIC

Nova verzija SGML-a,pod nazivom Hypertext Markup Language (HTML) omogućava da se document napiše u obliku teksta,a da se u prezentaciji dobije u obliku slike.HTML je omogućio da se na internet stranici ugradi veza sa drugim internet stranicama ili drugim izvorom podatakaParalelno sa HTML-om nastala je I MOSAIC tehnologija koja je omogućila da se HTML prezentacije vide na ekranu računara.

HTML I MOSAIC su omogućili da se na ekranima ne vidi samo tekst koji neko negde kuca,vec slika koja pokazuje korišćenje velikog broja boja,oblika,zvuka I sadržaja.

Pet primjera Web adrese :

► http://www.sarajevo-x.com

►http://www.facebook.com

►http://scsport.ba/v2/index.php

►http://www.youtube.com/

►http://www.sgts.edu.ba/

4.4.Nastavci u adresama sa objašnjenjem.

     Internet domena koja se zapravo nikada ne koristi samostalno, već se unutar nje kreiraju dodatne poddomene. Pri tome razlikujemo dvije vrste vršnih domena. Međunarodne vršne domene označene su troslovnim oznakama (org, net, com, mil, i sl), a nacionalne internet domene dvoslovnim oznakama (ba, hr, us, i sl.).

Nastavci u web adresama:

·         .com (Commertial) – Zamišljena za komercijalne web stranice, dajas je prvi izbor i za poslovne kao i za osobne web stranice.

PRIMJER: www.facebook.com

·         .net (Network) – Zamišljena za stranice firmi koje pružaju usluge orijentirane za internet, hosting i slično, danasje postala drugi izbor i jedna od najtraženih internet domena na web-u.

PRIMJER: www.speedtest.net

·         .org (Organization) – Zamišljena za ne profitne organizacije i nekomercijalne udruge i pojedince.

PRIMJER: www.themaniacs.org

·         .mobi (Mobile) -  .mobi domene osiguravaju standardni format za pristup preko mobilnih uređaja.

PRIMJER: www. mtld.mobi

·         .info (Information) - .info domene su prvi izbor za web stranice koje sadrže informativan sadržaj.

PRIMJER: www.24sata.info

·         .biz (Business) – Namjenjene za tvrtke. Međutim, mogu se zakupiti bez ikakvih ograničenja.

PRIMJER: www. kladionica.biz

·         .name – Domene namjenjene osobnim stranicima, odnosno pojedincima. Preporučuje se za web stranice koje u imenu imaju osobno ime, pseudonim ili nickname.

PRIMJER: www. www.myplus.name

·         .tv (Tuvalu) – Nekada službeni ccTLD za malenu otočku državicu, .tv domena danas je izbor za rich-media-content web stranice zbog asocijacije na televiziju.

PRIMJER: www.wiziwig.tv

·         .me – Nekada službeni ccTLD za Crnu Goru, a sada je postala tražena za osobne web stranice (me = eng. ja,mene).

PRIMJER: www.domain.me

·         .ws (Web Site) - Namjenjena pojedincima.

PRIMJER : www.posaonanetu.ws

·         .edu (Education) – Namjenjena za škole i obrazovne ustanove.

PRIMJER: www.sgts.edu.ba

Svaka država na svijetu ima svoju domenu, a mi ćemo navesti neke:

-       Bosna i Hercegovina  ( .ba )

-       Hrvatska ( .hr )

-       i sl.

ZAKLJUČAK:

     Svjesni smo da današnji život bez interneta bio bi veoma težak. Danas se na internetu kupuju, prodaju stvari, traže se poslovi, i sve sto je korisno možemo naći na Internetu.Danas rijetko ko nema internet i svima je dostupan po pristupačnoj cijeni.Međutim internet nam oduzima mnogo vremena ako ga koristimo u nepotrebne svrhe kao što je npr. facebook , kao što je igranje igrica i slično.Moje mišljenje je da je Internet veoma koristan i potreban u današnje vrijeme, samo ako se zna pravilno koristiti.

     E-mail nam služi kako ne bismo morali slati poruke preko pošte i oduzimati sebi mnogo više vremena. E-mail možemo poslati bilo kome ko ima svoju e-mail adresu. Ovakvo slanje poruka je veoma brzo i efikasno s tim da primalac poruke ne mora biti online, već može pročitati poruku kada bude imao vremena za to. E-mail pored svojih dobrih strana ima i one loše, a to su spam, računarski virusi i sl. koji nam mogu ugroziti računar.

     Internetski preglednik (Web preglednik, web browser, Internet browser) je program koji korisniku omogućuje pregled web stranica i multimedijalnih sadržaja vezanih uz njih. Internet pretraživači su programi bez kojih ne bi mogli ući na internet i mogli vidjeti sve ono što vidimo. Pretraživaći se moraju redovno poboljšavati jer Internet sve više i više napreduje.

     Web stranica je spoj teksta, slike, animacije i zvuka na jednom mjestu smještana na nekom od velikog broja računala povezanih u najveću mrežu na svijetu - Internet. Internet danas broji na milijarde web stranica i svakim danom ih je više i više. Svi smo u mogućnosti napraviti svoju web stranicu. Da nema web stranica mi danas ne bi imali šta vidjeti na internetu jer praktično web stranice donose informacije. Danas ima i zabranjenih stranica kao što su dječija pornografija, piraterija i slično. Ima dosta zaraženih stranica sa kojih nam može preći virus na računar.